Peter Zumthor jednom je zapisao: Volio bih raditi arhitekturu kao što Aki Kaurismäki radi filmove. Kod Kaurismäkija sve je važno; filmove gradi svojim likovima, koje tretira s najvećom pažnjom i ljubavlju. Oni nisu holivudski dotjerani, nisu spektakularni, ne predstavljaju nešto, već jesu nešto u nužnoj svakodnevnoj borbi s vlastitom ili tuđom nesrećom. Isto tako, arhitektura se može afirmirati kao nužnost, kao sredstvo svladavanja svakodnevnog života, ili kako kaže Anna Herringer: Ako arhitekt ponovno spozna osnovne ljudske potrebe, ima povjerenja u svoju intuiciju, razvija projekt pomoću modela, onda će mu uspjeti skladni, dosljedni projekti.